


Koja je tvoja sledeća avantura?


Since li sanjaš o svom sledećem putovanju? Imaš li pitanja ili se osećaš izgubljeno i ne znaš kuda bi pre?
E, onda si došla/o na pravo mesto. Nudim ideje, inspire i praktične savete kako da svoje sledeće putovanje pretvoriš u stvarnost.

Radi se o izletu do manastira Lešje, preciznije o manastirskom kompleksu Pokrova Presvete Bogorodice. Reč je o lokalitetu blizu grada Paraćina koji pleni mirnoćom i lepotom i nalazi se na proplanku. Manastir je dobio ime po leskovoj šumi koja je iskrčena u podnožju brda Baba, kraj Rtnja.
Zadužbina je župana Vukoslava, vlastelina na dvoru Nemanjića koji je sa sinovima Držmanom i Crepom podigao kompleks.
Manastir je izgoreo u jednom požaru i jedva da su posle Prvog svetskog rata pronađeni njegovi temelji. Meštanin sela Živan Marković zavetovao se da će, ako preživi rat, sagraditi tu jednu crkvicu. Prvobitna Bogorodičina crkva iskopana je na mestu nekadašnjeg manastira. Živanu se pre toga u snu ukazala Presveta Bogorodica otkrivši mu gde se nalaze pređašnji temelji.
Živan je podigao crkvicu pokrivenu limom a kada je Otac Jovan postavljen za nastojatelja manastir doživljava preporod.

Danas u kompleksu Lešja postoji jedna čestica časnog krsta Gospodnjeg, delić moštiju jednog od 40 sevastijanskih mučenika i epitrahilj Svetog Jovana Šangajskog. Zanimljivo je da je u časnu trpezu ugrađen i deo moštiju kosovskog velikomučenika Svetog Kneza Lazara.
Pored crkve se nalaze dva izvora vode, temperature 12C, koji se koriste tokom obreda krštenja. Tu vodu moguće je da može da uzme svaki posetilac zato je najbolje da pođe spreman, tj. ponese svoju praznu flašicu. Ako i ne ponese, može da kupi praznu za oko 50 dinara, i napuni je.
Posebna atrakcija lokaliteta je ogromni krst koji se nalazi iznad manastira.

Krst je na Hajdučkoj steni i do nje ti je potrebno ne više od 400 metara ali je put težak i ide se uzbrdo pod oštrim uglom. Penjanje do krsta se i te kako isplati jer je pogled na čitav kraj fenomenalan, a još lepši je osećaj u srcu. Krst je inače, neobičnog oblika, a meštane možeš da pitaš zašto je to tako.
Dok posmatram krajolik kraj Hajdučke stene, osećam se pročišćeno kako i treba na ovakvim putovanjima.
U samoj crkvici osećaj spokoja je nenadmašan, naročito ako nema mnogo posetilaca, pa se u pozadini uz sopstveno disanje čuje samo dogorevanje sveća u kapeli. Inače, pre ulaza u nju, za žene postoje marame i suknje koje mogu da pozajme ako imaju neadekvatnu garderobu.
Crkva i ceo kompleks manastira Lešje je za svaku preporuku. Simbioza uma, duha i tela je postignuta, vreme je da se krene dalje.